Trik - vraćanje lopte vrataru

U 21. kolu prve lige fudbalskog prvenstva Francuske (Ligue 1), odigranom 21. januara 2017. godine, sastali su se Nantes i Paris Saint Germain (PSG), a krajnji rezultat je bio 0 – 2.

U jednom trenutku utakmice vratar PSG-a je bio u posjedu lopte i držao je u rukama, te ju je kratko proslijedio saigraču (Marko Veratti) koji se nalazio van kaznenog prostora. Veratti je nogom ostvario dva kontakta sa loptom,a onda se spustio na koljena i loptu, koja se nalazila na zemlji, glavom vratio vrataru.

Video možete pogledati na https://www.youtube.com/watch?v=ccgpQBObhdc

Obzirom da se radi o zaista nesvakidašnjoj situaciji vidljivo je da je ovaj potez zbunio i sudijski tim  (bar onima koji uz fudbalsku igru prate i suđenje). Sudija je prvo energičnim govorom tijela dozvolio da se igra nastavi, da bi nakon par sekundi, vjerovatno nakon konsultacija sa članovima sudijskog tima, zaustavio igru, dosudio indirektan slobodan udarac sa mjesta gdje je Veratti igrao loptu glavom, te mu pokazao opomenu.

Postavljaju se dva pitanja: zašto je Veratti igrao loptu na ovaj način i da li je ispravna odluka koju je donio sudijski tim?

Na prvo pitanje teško da možemo dati ispravan odgovor, Veratti je najvjerovatnije mislio da na ovaj način može izvrdati PFI. Međutim na ovo drugo to je ipak moguće jer PFI jasno navode da je „smišljeno korišćenje varke dok je lopta u igri i odigravanje lopte svom vrataru glavom, grudima, koljenom, itd, a u cilju da se izvrdaju PFI, bez obzira da li je u tom slučaju vratar loptu dodirnuo rukama ili ne, vid nesportskog ponašanja koje treba kazniti tehnički – indirektnim slobodnim udarcem, i diciplinski - opomenom počiniocu“.

Prikazana situacija jasno pokazuje važnost timskog rada i komunikacije među članovima tima. Sigurno je da je koričšćenje radio komunikacije umnogome pomoglo da se ne oda utisak da sudija utakmice nije primjetio prekršaj, već da ga je, najvjerovatnije, ispravno dosudio uz pomoć kolega iz sudijskog tima. 

U slučaju istog scenarija na utakmici na kojoj sudijski tim nema radio vezu, sudije asistenti su dužni da prekršaj signaliziraju zastavicom, a kada sudija zaustavi igru, trebaju ga pozvati i objasniti prirodu prekršaja i sa njim usaglasiti tehničku i disciplinsku mjeru, te način nastavka igre.

Na kraju, ovo je očit dokaz da sudijski tim ni u jednom trenutku utakmice ne smije doći u fazu opuštanja, kao i da najbezazlenije situacije mogu izazvati pogreške prilikom donošenja odluke. Zato se uvijek, koliko god je to moguće, treba držati nepisanog pravila u suđenju koje glasi – „očekuj neočekivano“ J

Ofsajd ili kazneni udarac (Arsenal – Burnley) – II dio

U postu objavljenom 29. novembra 2016. godine obrazložene su situacije sa utakmice UEFA Lige Šampiona Rostov - Bayern Minhen, kao i sa utakmice Premijer lige BiH Zrinjski – Željezničar, u kojima je objašnjeno koju tehničku mjeru sudija treba donijeti ako se u istoj akciji desi prekršaj za kazneni udarac nad igračem koji se nalazi u ofsajd položaju.

U jednom od komentara posjetilaca navedeno je uputstvo u kojem se savjetuje da se u situacijama kada se dva prekršaja dogode u isto vrijeme, sankcioniše teži prekršaj. Kod ovog tumačenja akcenat je potrebno staviti na riječi “u isto vrijeme”. Upravo takav primjer se desio na utakmici Arsenal – Burnley u kojoj je Arsenal pobjedio pogotkom postignutim iz kaznenog udarca u posljednjoj minuti utakmice.

Centaršutom sa lijeve strane lopta je upućena u kazneni prostor ekipe Burnley-a. Na loptu su startovali igrač Arsenala, koji je bio u ofsajd položaju, i igrač Barnleya, koji je napravio prekršaj za kazneni udarac. Sudija utakmice je dosudio kazneni udarac za Arsenal.

Mišljenja sam da je sudija dobro postupio jer su se dva prekršaja, ofsajd (utiče na protivnika na način da ulazi u duel za loptu sa protivnikom) i start za kazneni udarac, desili u isto vrijeme, a sudija je kaznio teži start. Baš kako je to sugerisano u uputstvu.

Situaciju možete pogledati na https://www.youtube.com/watch?v=cUZ4lp0k4i8

Kazneni udarac dosuđen u 7. sekundi utakmice

U cilju donošenja ispravnih odluka koncentracija svih članova sudijskog tima od početka do kraja utakmice je od izuzetne važnosti. Često čitav sudijski tim ili bar neki od njegovih članova započinju utakmicu ili drugo poluvrijeme utakmice opušteno, računajući da na samom početku neće biti zahtjevnih situacija i da će biti u mogućnosti da se, kako fizički tako i psihički, u utakmicu uvedu postepeno.

Međutim, nerijetko se dešava da se važne situacije na terenu za igru dešavaju baš tada, a sudije su ili daleko od mjesta događaja, ili loše pozicionirane, ili jednostavno nisu maksimalno skoncentrisane, što su preduslovi za donošenje neispravnih odluka koje, iako donešene na samom početku utakmice, mogu imati posljedice na njen čitav tok kao i na krajnji rezultat.

Sudijski tim mora biti svjestan činjenice da se s vremena na vreme  važne situacije dešavaju i u tunelima prije izlaska na teren za igru (početak utakmice i drugo poluvreme) kao i prilikom izlaska sa terena (završetak poluvremena i završetak utakmice), te da su i za ta dešavanja jednako odgovorni.

Jednostavno, sudijski tim mora biti maksimalno skoncentrisan od izlaska iz sudijskih prostorija/svlačionica prije početka utakmice, do trenutka kada u njih uđu na kraju utakmice, a za takvo što tim mora biti izuzetno spreman, kako fizički, tako i mentalno.

U utakmici engleskog FA Kupa u kojoj su se sastali Chester FC v Witton Albion sudija je bio u prilici da dosudi kazneni udarac već u 7 sekundi utakmice (https://www.youtube.com/watch?v=3vJvtFmsV0E).

Ovakvo dešavanje je bila najava svega onoga što je slijedilo jer je dosuđeno još jedan kazneni udarac, isključena su 3 igrača i trener jedne od ekipa, nije priznat jedan pogodak, a pobjedonosni pogodak (rezultat 2:1) postignut je doslovno u posljednjim trenucima utakmice. Sve navedeno potvrđuje prethodno objašnjenje o potrebi maksimalne koncentracije čitavog sudijskog tima od samog početka pa do kraja utakmice

Mark Clattenburg - najbolji fudbalski sudija u 2016. godini

Mark Clattenburg je po mnogima, pa i autoru ovog bloga, bio najbolji sudija u 2016. godini. 

U nastavku je slobodan prevod intervjua sa njim iz kojeg se vide neki njegovi najveći problemi i strahovi koje je imao i koje ima. Takođe može se i mnogo naučiti, od toga kako se nositi sa pritiskom do činjenice da je korektno priznati pogreške.

Satima, a ponekad i danima nakon što bi odsvirao kraj utakmice, Mark Clattenburg se mučio razmišljajući o odlukama koje je donio za vrijeme tih 90 minuta. U jednom od rijetkih intervjua, za Associated Press je izjavio da ga uništava kada donese lošu odluku.

“Radi se o tome kako se nositi sa greškama koje na terenu učinite. Sa tim sam se najviše borio na početku karijere kada tu jednu grešku nisam mogao ostaviti “iza sebe”, a to je dalje vodilo do nove greške, pa do još jedne, pa još jedne…” Za fudbalske sudije rijetko postoji javno priznanje, dok se greške koje eventualno učine konstantno stavljaju pod povećalo, pogotovo kada se radi o sudijama koje su u prilici da sude mečeve kao što su to bila finala u 2016. godini, kao npr. Clattenburg, i postanu jednako poznate kao i igrači koje su te mečeve igrali.

Ne prođe dugo nakon meča da Clattenburg postane svjestan da je na meču, kojeg su gledali milioni ljudi, pogrešno procjenio nešto što se desilo u djeliću sekunde. Prozivke preko društvenih mreža i optužbe uprava klubova na račun sudija su neizbježne. Čak i kada ignoriše takve javne kritike, na telefon mu stižu poruke od posmatrača suđenja koji ukazuju na pogreške. “Sa mečeva Engleske Premier League dobijam video klipove direktno na telefon, dok sa mečeva u organizaciji UEFA-a komentare na mobilni telefon dobijam nakon meča. Vrlo brzo saznaš da li je sve bilo u redu ili ne. A onda se počneš pitati postoji li nešto što si mogao drugačije učiniti.  Skoro u svakoj utakmici postoji nešto što ti se čini da si trebao uraditi drugačije” kaže ovaj 41-godišnjak.

Clattenburg, kojem je u 2016. godini povjereneo da sudi mečeve finala UEFA Lige šampiona, Prvenstva Evrope i FA Kupa, konsultuje se sa psihologom. “Mentalna snaga sudije je u ovom trenutku vjerovatno jedan od najvažnijih elemenata” kaže Clattenburg. Takva otvorenost je rijetka kada su u pitanju sudije engleske Premier League kojima najčešće nije dozvoljeno da govore u javnosti, pa navijači kreiraju lične pretpostavke. “Neki ljudi misle da sam arogantan, ali kada ste na terenu za igru, morate upravljati igračima i to je drugačije od svakodnevnog života” kaže Clattenburg koji je na ceremoniji u Dubaiju proglašen fudbalskim sudijom godine, dodajući da je tokom 12 godina sudijske karijere u Premier League dosta sazrio. “Moja je volja sada mnogo snažnija, radim ono što mislim da je ispravno. Profesionalac sam, ali se moram pobrinuti da na terenu pokažem i lični personaliti, jer to je ono što i igrači traže. Čovjek sam, nisam robot.”

Clattenburg je došao do vrhumca karijere na težak način. 2009. godine je dobio otkaz od strane Sudijskog komiteta Premier League, ali je na sudu taj slučaj dobio, te je vraćen na sudijsku listu. 2014. godine Chelsea FC ga je optužio za rasističko ponašanje prema njihovom igraču John Obi Mikel-u i trebalo je više od mjesec dana da bi se slučaj riješio. “To je bio zaista težak trenutak u mom životu, a pritisak je bio ogroman. Trebalo mi je vremena da se vratim u formu jer nisam bio siguran želim li nastaviti sa sudjenjem ili ne obzirom da je ljubav prema suđenju nestala” kaže Clattenburg. Ipak, ljubav prema suđenju se vratila, a Clattenburg je danas snažniji i lakše se nosi sa pritiskom.

Ne osvrćući se samo na najbolje momente u 2016. Clattenburg priča i o situacijama u kojima je grešio, započinjući sa finalom FA Kupa odigranom u maju mjesecu u kojem je Manchester United pobjedio Crystal Palace. Bivši fudbaleri, među kojima Rio Ferdinand i Alan Shearer, kritikovali su Clattenburgove odluke koje su bile protiv Crystal Palacea, a sada i sam sudija priznaje da ih je “učinio par”. “Sjećam se da sam nakon finala FA Kupa bio razočaran” kaže Clattenburg. “Osjećao sam da sam mogao i bolje. Kritike svih oblika su stizale sa svih strana, pogotovo za jednu odluku kada sam mogao dozvoliti prednost i kada sam, u stvari, morao dozvoliti prednost”.

Clattenburg je pokušao dozvoliti tok igre na isti način na koji je to uradio u majskom finalu UEFA Lige šampiona kada je Real Madrid pobjedio Athletico Madrid i julskom finalu Prvenstva Evrope, kada je Portugal savladao domaćina Francusku. “Želio sam da mečevi budu spektakl” kaže Clattenburg. “Mnogi će reći da to nije zadatak sudije, ali da sudija može pomoći da se igra brže nego obično. Meni je zadovoljstvo ako se odigra dobra utakmica, a to zahtjeva i ispravne sudijske odluke. Sudije prilagođavaju svoj stil suđenja koji dozvoljava neometan tok igre, kao i kontakt igrača koji doprinosi uzbuđenju, ali ne ugrožava njihove karijere, što je i najvažnija stvar” kaže Clattenburg.

Finale Eura 2016 upamćen po ranom prekršaju kojeg je Dimitri Payet učinio nad Cristianom Ronaldom, a zbog kojeg je portugalac morao napustiti teren. “To je bilo nekoliko zaista teških trenutaka jer su saigrači bili izuzetno ljuti što je igru morao napustiti njihov najbolji igrač” kaže Clattenburg. “Morao sam se pobrinuti da igrače ne ponesu emocije”.

Kritike su upućene i na tri odluke donešene na štetu domaćina na nedavno odigranom meču na Old Traffordu između Manchester Uniteda i  Burnleya koji je završen neriješeno. Mogući kazneni udarac nije dosuđen, menadžer Jose Mourinho je isključen, kao i Ander Herrera. O svom putu nazad kući, Clattenburg kaže:“Analizirao sam meč, situacije u kojima sam mogao drugačije postupiti, žaleći što sam donio jednu ili dvije odluke. U tim analizima sam promašio skretanje kući i našao se sjevernije nap utu nego što sam trebao biti”.

Suđenje evoluira, baš kao i  taktika fudbalske igre. “Igrači danas troše mnogo više energije igrajući visoki pressing, što traži od nas sudija da budemo brži i izdržljiviji. Takođe, trenutni trend je da se u odbrani igra sa tri igrača, a ne kao prije sa četiri, pa se dešava da jedan od trojice iz zadnje linije igra protiv krila suparničke ekipe” kaže Clattenburg.

Jedna od najtežih odluka za sudije je simuliranje. Clattenburg kaže: “Detektovati i procijeniti simuliranje je za sudiju najteži dio posla. Nikada nećemo biti 100% tačni u tim procjenama. Kontakt među igračima se desi, ali često nismo sigurni kojeg intenziteta je kontakt bio. Ono što dodatno pokušavamo da analiziramo je kako igrač pada, je li pad prirodan ili ne?”

Uskoro će se Clattenburg koristiti video tehnologijom koja se testira širom svijeta. “Glavnih pogrešaka zbog kojih nas jako kritikuju će biti sve manje. Pa zbog čega će ljudi tada kritikovati sudije? Tada će se kritike svesti na psovke i pogrde i biće na ličnom nivou, a ne po pitanju odluka” kaže Clattenburg. A neke od takvih pogrda je već dobio zbog svojih tetovaža.

Clattenburg ponosno pokazuje tintom prikazane znakove svoje karijere, među kojima su i suđenje finalnog meča na olimpijskim igrama u Londonu 2012. i ovogodišnja finala. “Neki ljudi to vide negativno, ali ja sam ponosan na ono što sam postigao” kaže on.

Izvor: AP/Fox Sports