12/18/2016

Sprečavanje obećavajućeg napada u kaznenom prostoru – opomena ili ne?


Iako je od revizije Pravila fudbalske igre, urađene kako bi se dodatno pojasnile i objasnile pojedinačne i neke atipične situacije prilikom primjene PFI, već nakon nepunih pola godine, pojavilo se nekoliko situacija koje će naknadno morati biti objašnjene. Tako dolazimo u poziciju da u tumačenju primjene PFI pojedine konfederacije idu ispred IFAB-a, iako je IFAB njihov najmjerodavniji donosilac i tumač.
Jedan od primjera je UEFA-in Komitet za sudije koji svojim sudijama savjetuje da ne izriču disciplinsku mjeru opomena za prekršaje kojim se protivniku u kaznenom prostoru „zaustavlja obećavajući napad“, ali samo ukoliko se taj prekršaj desio kao rezultat pokušaja igranja lopte.
O čemu se zapravo radi? Poznavalac ispravne primjene PFI primjetiće jasnu vezu sa posljednjim izmjenama PFI vezanim za situacije „sprečavanja očigledne prilike za postizanje pogotka“.
Dakle, igrač koji nesmotreno startuje na protivnika u kaznenom prostoru i time spreči obećavajući napad, više neće biti sankcionisan opomenom, već će biti dovoljno dosuditi kazneni udarac. Ovo se podrazumijeva samo u slučajevima kada je očito da igrač koji je učinio prekršaj može da igra loptom, te svojim startom pokazuje namjeru da je igra.
Pojednostavljeno:
1)      „Sprečavanje očigledne prilike za postizanje pogotka“ unutar kaznenog prostora bez namjere da se igra lopta: kazneni udarca i isključenje;
2)      „Sprečavanje očigledne prilike za postizanje pogotka“ unutar kaznenog prostora sa jasnom namjerom da se igra lopta: kazneni udarac i opomena;
3)      „Zaustavljanje obećavajućeg napada“ unutar kaznenog prostora, bez namjere da se igra lopta: kazneni udarac i opomena;
4)      „Zaustavljanje obećavajućeg napada“ unutar kaznenog prostora, sa jasnom namjerom da se igra lopta: samo kazneni udarac;
Naravno, ako se start „zaustavljanje obećavajućeg napada„ desio unutar kaznenog prostora i ako je bezobziran ili je u pitanju držanje, guranje, povlačenje ili namjerno igranje lopte rukom, onda se uz dosuđivanje kaznenog udarca mora sankcionisati i disciplinskom mjerom – opomena.
Primjer se nalazi na video materijalu https://www.youtube.com/watch?v=D4GuwOPjs5U na 02:00.
Odbrambeni igrac crvenih nesmotreno startuje na protivnika unutar kaznenog prostora i zaustavlja obećavajući napad. Obzirom da je očito da odbrambeni igrač ima namjeru igrati loptu u situaciji u kojoj je to moguće, sudija treba donijeti samo tehničku mjeru, kazneni udarac, dok za disciplinskom mjerom nema potrebe.
Video https://vimeo.com/195441140 pokazuje još jedan primjer. Vratar, u namjeri da igra loptu, nesmotreno startuje na protivnika u svom kaznenom prostoru. U pitanju je „zaustavljanje obećavajućeg napada“, ali obzirom da je namjera vratara da igra loptu očita, kao i da vratar očito ima priliku da igra loptu, sudija treba dosuditi kazneni udarac, bez disciplinske mjere opomena.
Na kraju, želim da skrenem pažnju da su ovo uputstva UEFA-e, ali ne i FIFA-e, te da je za očekivati da se ovakva primjena formalno prihvati na narednom sastanku IFAB-a u toku 2017. godine.

Zahvaljujem blogu „The Third Team“ na dozvoli za korišćenje video materijala.

11/29/2016

Kazneni udarac ili ofsajd

U utakmici UEFA Lige Šampiona između Rostova i Bayerna iz Minhena dogodila se situacija koja je ostala nejasna mnogim ljubiteljima fudbala i poznavaocima pravila fudbalske igre, a možete je pogledati na linku https://vimeo.com/192897112.
Ekipa Bayerna je vršila pritisak na vrata ekipe Rostova kada je nakon jednog odbranjenog i organizacije novog napada, lopta došla do napadača Bayerna na lijevoj stranu. Napadač loptu centrira u kazneni prostor gdje se njegov saigrač, koji se nalazi u ofsajd položaju, bori za poziciju sa protivnikom sa jasnom namjerom da igra loptu. Neposredno nakon centaršuta obrambeni igrač pravi prekršaj nad napadačem, a sudija utakmice zaustavlja igru i pokazuje na kazneni udarac. U istom trenutku, sudija pomoćnik signalizira ofsajd položaj napadača, a sudija utakmice prihvaća njegovu signalizaciju i mijenja svoju odluku, te dosuđuje indirektan slobodan udarac za braneću ekipu.

Na osnovu 3 videa iz UEFA RAP 2016 i objašnjenja istih (https://vimeo.com/193062248), mišljenja sam da je sudija ispravno postupio. Napadač u ofsajdu se bori za poziciju sa odbrambenim igračem I time jasno utiče na protivnika. Neki će reći da lopta nije bila u blizini napadača, te da ne može biti ofsajd. Međutim, mišljenja sam da u ovoj situaciji “uticaj na protivnika” započinje od trenutka kada je lopta upućena igraču u ofsajd poziciji, a borba za poziciju je bez ikakve sumnje uticaj na protivnika i započela je u trenutku upućivanja lopte napadaču, ako ne i ranije.

Takođe, kada je ova situacija u pitanju, ne mogu da ne primjetim da je sudija (ispravno) promijenio prvobitno donešenu odluku, a na osnovu viđenog očito je da je  požurio sa donošenjem te odluke, te da obavezna komunikacija sa sudijom pomoćnikom nije bila dovoljno dobra i efikasna.
Još jedna konstatacija je nedovoljno dobro pozicioniranje sudije na samom početku video klipa, što je dovelo do toga da sudiju utakmice u nimalo teškoj situaciji za pozicioniranje pogađa lopta.

Osim navedene, osvrnuo bih se i na situaciju sa utakmice PLBiH BiH,  Zrinjski - Željezničar I dosuđeni kazneni udarac za ekipu Zrinjskog sa početka izvještaja (https://www.youtube.com/watch?v=GwjI6pEheFw). 

Po mom mišljenju, sudija utakmice je donio ispravnu odluku kada je dosudio kazneni udarac. Po čemu se ova situacija, razlikuje od one ranije objašnjene, I zašto drugačija odluka? Osnovna razlika je u tome što se igrač u ofsajd položaju nije borio za poziciju sa odbrambenim igračem, dakle nije uticao na protivnika, a prekršaj povlačenje protivnika je više nego dovoljan razlog za dosuđivanje kaznenog udarca. Takođe, napadač nije u ofsajdu ni zbog “jasnog pokušaja igranja lopte koja je blizu njega” jer, iako lopta dolazi u njegovu blizinu,  očito je da je napadač tek krenuo na loptu, ali nije napravio niti jedan jasan pokret da je igra (npr. da je uklizao na nju, bacio se da je igra glavom ili sl.). Ovako razmišljati, sagledati sve elemente u dijeliću sekunde i donijeti ispravnu odluku je izuzetno teško i samo oni koji su bili u sličnoj situaciji to mogu razumjeti.

Međutim, mislim da je sudija utakmice pogrešio u izricanju disciplinske mjere odbrambenom igraču. Odbrambeni igrač je opomenut, a trebao je biti isključen iz igre zbog sprečavanja očigledne prilike za postizanje pogotka koja se ogleda u tome da je prekršaj učinjen blizu vrata; da je pravac igre bio prema vratima; da je vrlo vjerovatno da bi, da nije fauliran, napadač igrao loptu; da ispred njega, osim vratara, nije bilo protivničkih igrača, a sam vratar ne bi uspio spriječiti da lopta dođe do napadača; i na kraju, da je u pitanju povlačenje.

11/16/2016

Istorija i razvoj pravila fudbalske igre



Fudbal (engl. football, od riječi (engl. foot) — stopalo, i (engl. ball) — lopta) ili nogomet kolektivni je sport koji se igra između dvije ekipe, sastavljene od po jedanaest igrača. Fudbal je trenutno najpopularniji sport na svijetu I igra se u preko 200 zemalja.O fudbalu se često govori kao o „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“. 
Istorija I razvoj
Igre koje su se temeljile na šutiranju lopte odigravale su se u mnogim zemljama tokom istorije. Najstarija igra o kojoj postoje dokumenti je cuju, koja se pominje tokom vojnih vježbi za vreme dinastije Čin u Kini (255.-206. prije nove ere). Ostale pradavne igre bile su kemari u Japanu i harpastum u Starom Rimu.
Pravila fudbalske igre su donjeta sredinom 19. vijeka da bi konačno ujedinila sve vrste fudbala koje su se igrale po raznim školama širom Velike Britanije. Prva su pravila izmišljena u Kembridžu 1848, ali nisu bila usvojena. Tokom 50-ih godina 19. vijeka brojni klubovi u državama s engleskim kao maternjim jezikom igrali su fudbal koji se razlikovao od jednog do drugog mjesta. Neki su klubovi donosili sopstvena pravila, a najpoznatija su bila „Šefildska fudbalska pravila“ iz 1867. Takođe, 1862, Džon Čarls Tring iznio je svoju vrstu pravila koja su imala uticaja u stvaranju prvih „fiksnih“ pravila.
Sva ova pravila su imala pozitivnu posljedicu; stvaranje prvog fudbalskog saveza, dana 26. oktobra 1863. Prvo okupljanje saveza bilo je u Freemason's Tavern u ulici Great Queen Street u Londonu.
U Freemason's Tavern, tokom pet susreta između oktobra i decembra, donjeta su službena pravila koja su, s određenim izmenama, na snazi i danas. Na završnom sastanku, klub Blackheath povukao se iz saveza zbog izbacivanja dva pravila; prvo, u kojem je pisalo da je dopušteno igrati rukom bilo gdje na terenu i drugo, u kojem je dozvoljeno udaranje po nogama.
Danas, pravila donosi IFAB (International Football Association Board). Ovo je tijelo osnovano 1886. poslije sastanka u Mančesteru. Na tom su sastanku su učestvovali, osim engleskog, i škotskivelški i irski fudbalski savez.
Najstarije fudbalsko takmičenje je engleski FA kup, prvi put održan 1872. godine.  Engleska je takođe dom najstarije lige, osnovane 1888. od strane Aston Vile. Originalni sistem takmičenja okupljao je 12 ekipa iz srednje i sjeverne Engleske.
FIFA je osnovana 1904. u Parizu, obećavši da će poštovati i pokušati da unapredi fudbalska pravila. Povećana popularnost fudbala na međunarodnom nivou dovela je da IFAB primi FIFA-u pod svoje okrilje 1913. godine. U današnje vrijeme, IFAB se sastoji od četiri člana iz FIFA-e, kao i od jednog predstavnika iz svakog od četiri britanska saveza.

Danas, fudbal svoj status najpopularnijeg sporta na svijetu duguje jednostavnim pravilima i minimalnoj opremi, a igra se na profesionalnom nivou u više od dvije stotine zemalja svijeta. Zanimljivo je napomenuti da je, prema FIFA-i, veći broj amatera nego profesionalaca I da, prema FIFA podacima iz 2001. preko 250 miliona ljudi igra fudbal redovno za neki profesionalni ili amaterski klub.